Kolegica iz posla zamolila me za pomoć pri selidbi – završili smo tek ujutro

Nikad nisam očekivao da će obična molba za pomoć pri selidbi pretvoriti moje veče u nešto tako uzbudljivo. Anka, moja kolegica iz ureda, uvijek je bila ta atraktivna bruneta sa osmijehom koji je razsvijetlio dosadne sastanke tima. Imala je 28 godina, figuru manekena i te zelene oči koje su činile da momci u firmi gube razum. Radili smo zajedno dvije godine, flertovali smo šaljivo uz kafu, ali nikad nismo priješli granicu koleštva.

Tog petkom popodne prišla mi je kod automata za kafu.
- Hej, Marke, spašavaj! – povikala je sa lažnom panikom. – Sutra se selim u novi stan, a momci iz firme su mi odbili. Pomoći ćeš? Obećavam picu i pivo!

Nisam mogao odbiti. Prvi put sam osjetio drhtavicu uzbuđenja, misleći o provedbi vremena nasamo s njom. U 18:00 stajao sam ispred njenog bloka sa kombijem punim kutija. Anka je otvorila vrata u uskim leġinsama i labavoj majici, sa kosom skupanom u neuredni punđu. Mirisala je na vanilu i znoj poslije cijelog dana pakovanja.

- Ti si moj heroj! – bacila se mi u naručaj na pozdrav. Njene sise dotakle su mi se grudi, a ja sam osjetio kako krv brže kruži.

Počeli smo nositi kutije. Novi stan je bio mali, ali ugodan – garsonjera sa velikim krevetom u kutu i balkonom sa pogledom na grad. Pizza je stigla brzo, smjestili smo se na pod među kartonima.

- Znaš, uvijek sam te voljela, Marke – rekla je, pijuckajući pivo. – Ti si jedini momak u firmi koji nije kreten.
- A ti si jedina žena uz koju zaboravljam na rokove – odgovorio sam sa osmijehom.

Smijeh je prerastao u tišinu. Naši pogledi su se sreli. Stvarno sam bio uzbuđen, osjećajući kako atmosfera zgusnjava. Ustao sam da odnesem posljednju kutiju na kat, a ona je pošla za mnom. U spavaćoj sobi spotaknuo sam se o kabl, ona me uhvatila za ruku.

- Pazi – prošaptala je blizu mog uha. Njen dah dotaknuo je moj vrat.

Okrenuo sam se naglo. Bili smo tako blizu da sam osjećao toplinu njenog tijela. Ključni trenutak napetosti došao je kad joj je ruka kliznula po mojoj grudima.

- Anka... – počeo sam.
- Ššš – prekinula je, stavljajući prst na moja usta. – Nemoj pričati. Pomogni mi raspakovati krevet.

Raspakirali smo posteljinu, ali ruke su nam drhtale. Skinula je majicu, otkrivajući crni čipkasti grudnjak. Stajao sam kao ukopan.

- Sviđa ti se? – pitala je provokativno.
- Jebeno, Anka, ti si nevjerojatna – priznao sam.

Pali smo na dušek, ljubeći se strasno. Njena usta bila su meka, jezik razigran. Otvorio sam joj leġinse, otkrivajući vlažne gaćice. Prvi dodir njezine kože bio je električan. Milovao sam joj bedra, ona je tiho zastenjala.

- Marke, želim te... cijelu noć – prošaptala je.

Ali kutije su čekale. Vratili smo se poslu, iako smo se svake minute dodirivali, trljali. Noć se obećavala duga. Pivo se završavalo, a napetost rasla. Stvarno sam osjećao da je ovo početak nečeg velikog.

Sat 23:00, a mi još uvijek raspakivamo stvari. Znoj se slivao niz leđa, Ankina majica zalijepljena za njene zaobljene sise, naglašavajući bradavice. Stvarno sam bio uzbuđen kao nikad, boreći se s iskušenjem da ne bacim sve i ne sisam je ovdje i sada. Sjeli smo na pod, otvarajući kutiju sa njenim rubljem – čipkaste stringice, čarape, vibrator.

- O je, nemoj gledati! – našalila se, rumeneći, ali ne zakrivajući se.
- Prekasno – namignuo sam. – Izgledaš kao djevojka koja zna šta voli.

Ustala je, prišla bliže, sjela mi na koljena okrakom.
- A ti znaš kako uzbuditi djevojku? – provocirala je, trljajući kukovima.

Moj kurac se odmah učvrstio. Zgrabio sam joj guzice, čvrsto ih stisnuo.

- Pokazaću ti – zarežao sam, grickajući joj vrat.

Ljubljeni smo se divlje, ruke upletene u kosu. Skinuo sam joj grudnjak, sisajući bradavice – tvrde kao oblutci. Stenjala je glasno:
- Da, Marke... jače!

Ali prekinuo sam. – Kutije čekaju, ljubavi. Tek počinjemo.

Nastavili smo, ali atmosfera je bila nabijena električnim nabojem. Svakih nekoliko minuta prekidali smo za poljupce, milovanja. Oko 2:00 u noći konačno smo završili. Stan je blistao čistoćom, mi smo bili znojni i gladni jedno za drugim.

- Iduć sa mnom pod tuš – ponudila je, vukući me u kupaonicu.

Pod mlazom vode namazivao sam joj cijelo tijelo. Moji prsti kliznuli su između njenih bedara, pronašli vlažnu pičku. Masturbirala me polako, gledajući u oči.

- Tako si tvrd... zbog mene – prošaptala je.
- Samo zbog tebe, Anka. Prvi put sam osjetio takvu bliskost sa kolegom iz posla.

Osušili smo se neuredno, pali smo na krevet go na golih. Milovali smo se satima – oralno, manuelno. Lizio sam joj klitoris dok nije drhtala u orgazmu.

- Bože, Marke, ti si majstor! – viknula je.

Ona me duboko obdala, gutajući cijelu dužinu. Ključna noć napetosti trajala je. Još se nismo jebali, gradeći napetost. Razgovarali smo između milovanja.

- Uvijek sam fantazirala o tebi u uredu – priznala je.
- Ja o tebi ispod stola – nasmijao sam se.

U 4:00 zaspali smo isprepleteni, ali san je bio kratak.

Probudio sam se u zoru sa Ankom koja mi je omotala nogu oko svoje. Sunce je ulazilo kroz balkon, osvijetljavajući njeno golo tijelo. Stvarno sam bio spreman za finale – kurac je pulsirao bolno.

- Dobro jutro, heroju – zamumlala je, ližući mi grudi.
- Dobro jutro, božice – odgovorio sam, uvlačeći prste u njenu pičku. Bila je mokra kao nikad.

Jebali smo se polako na početku. Ušao sam u nju sprijeda, osjećajući tijesnoću. Glasno je zastenjala:
- Konačno... uzmi me jako!

Jeb'o sam je ritmički, ubrzavajući. Njeni nokti zabijali su se u moja leđa.

- Da, Marke! Dublje! – vikala je.

Promijenili smo položaje – ona na vrhu, jašući me divlje. Njene sise poskakutale su, znoj se slivao niz trbuh. Ključni trenutak orgazma se približavao.

- Svlačim... aaa! – viknula je, drhteći.

To je bilo dovoljno. Napunio sam je vrućom spermom, ričući od užitka.

Ležali smo dahćući. Ali to nije kraj – poslije pauze smo otišli na anal. Namazao sam joj guzicu lubrikantom iz kutije.

- Nježno na početku – zamolila je.
- Obećavam – uvjerio sam.

Ušao sam polako, ona je zastenjala od užitka. Jebo sam je u guzicu, plještivši po guzicama. Još jedan orgazm potresao ju je.

- Ti si moj ideal – prošaptala je.

Završili smo u 8:00 ujutro, iscrpljeni. Doručak u krevetu, grljenje.

- Ovo nije kraj, zar ne? – pitala je.
- Nikad – obećao sam. Prvi put sam osjetio da je ovo više od avanture.

Vraćajući se na posao u ponedjeljak, znali smo da naš ured nikad neće biti isti.