Kolegica s posla zamolila za pomoć pri seliđbi – završili smo tek ujutro

Nikad se nisam nadao da će obična molba za pomoć pri seliđbi promijeniti moj večer u nešto tako uzbudljivo. Anka, moja kolegica iz ureda, uvijek je bila ta privlačna brinetka s osmijehom koji je razsvjetljavao dosadne sastanke tima. Imala je 28 godina, figuru manekena i te zelene oči koje su činile da momci u firmi gube razum. Radili smo zajedno dvije godine, flertali šaleći se uz kavu, ali nikad nismo priješli granicu kolege.

Tog petkom popodne prišla mi je kod automata za kavu.
- Hej, Marko, spasi me! – povikala je s pretjeranom panikom. – Sutra se seliđem u novi stan, a momci iz firme su mi odbili. Pomoći ćeš? Obećavam pizzu i pivo!

Nisam mogao odbiti. Prvi put osjetio sam drhtaj uzbuđenja, misleći o provedbi vremena nasamo s njom. U 18:00 stajao sam ispred njezine zgrade s kombijem punim kutija. Anka je otvorila vrata u uskim ležernicama i labavoj majici, s kosom skupanom u neuredni punđu. Mirisala je na vaniliju i znoj nakon cijelog dana pakiranja.

- Ti si moj heroj! – bacila se mi u zagrljaj na pozdrav. Njezine grudi otarale su se o moju prsa, a ja osjetio sam kako krv brže teče.

Počeli smo nositi kutije. Novi stan bio je mali, ali ugodan – garsonjera s velikim krevetom u kutu i balkonom s pogledom na grad. Pizza je brzo stigla, smjestili smo se na pod među kartonima.

- Znaš, uvijek sam te voljela, Marko – rekla je, pijuckajući pivo. – Ti si jedini momak u firmi koji nije kreten.
- A ti si jedina žena uz koju zaboravljam na rokove – odgovorio sam s osmijehom.

Smijeh je prerastao u tišinu. Naši pogledi susreli su se. Stvarno sam bio uzbuđen, osjećajući kako atmosfera густни. Ustao sam da odnesem posljednju kutiju gore, a ona pošla za mnom. U spavaćoj sobi spotaknuo sam se o kabel, ona me uhvatila za ruku.

- Pazi – šapnula je blizu mog uha. Njezin dah dotaknuo je moju vrat.

Okrenuo sam se naglo. Bili smo tako blizu da sam osjećao toplinu njezina tijela. Ključni trenutak napetosti došao je kad joj je ruka kliznula po mojoj prsi.

- Anka... – počeo sam.
- Ššš – prekinula je, stavljajući prst na moja usta. – Ne priča. Pomozi mi raspakirati krevet.

Raspakirali smo posteljinu, ali ruke su nam drhtale. Skinula je majicu, otkrivajući crni čipkasti grudnjak. Stajao sam kao ukopan.

- Sviđa li ti se? – pitala je provokativno.
- Jebi ga, Anka, ti si nevjerojatna – priznao sam.

Pali smo na madrac, ljubeći se strastveno. Njezine usne bile su mekane, jezik razigran. Raščepkao sam joj ležernice, otkrivajući vlažne gaćice. Prvi dodir njezine kože bio je električan. Milovao sam joj bedra, ona je tiho zastenjala.

- Marko, želim te... cijelu noć – šapnula je.

Ali kutije su čekale. Vratili smo se poslu, iako smo se svakih par minuta dodirivali, trljali. Noć se obećavala duga. Pivo se završavalo, a napetost rasla. Stvarno sam osjećao da je ovo početak nečeg velikog.

Sat 23:00, a mi još uvijek raspakiravamo stvari. Znoj curio je niz leđa, Ankina majica zalijepila se uz njezine zaobljene grudi, naglašavajući bradavice. Stvarno sam bio uzbuđen kao nikad, boreći se s iskušenjem da ne bacim sve i sisam je tu i sad. Sjeli smo na pod, otvarajući kutiju s njezinim rubljem – čipkaste stringice, čarape, vibrator.

- O jebi ga, ne gledaj! – našalila se, rumeneći, ali ne zakrivajući se.
- Prekasno – namignuo sam. – Izgledaš kao djevojka koja zna što voli.

Ustala je, prišla bliže, sjela mi na koljena raširenih nogu.
- A ti znaš kako uzbuditi djevojku? – provocirala je, trljajući kukovima.

Moj kurac odmah se učvrstio. Zgrabio sam joj guzice, stisnuo ih čvrsto.

- Pokazat ću ti – zarežao sam, grizući joj vrat.

Ljubljeni smo se divlje, ruke uplitali u kosu. Skinuo sam joj grudnjak, sisajući bradavice – tvrde kao kamenčići. Jecala je glasno:
- Da, Marko... jače!

Ali prekinuo sam. – Kutije čekaju, ljubavi. Tek počinjemo.

Nastavili smo, ali atmosfera bila je nabijena električnom energijom. Svakih par minuta prekidali smo za poljupce, milovanja. Oko 2:00 u noći konačno smo završili. Stan je blistao čistoćom, mi smo bili znojni i gladni jedno drugoga.

- Iduć prhvu sa mnom – predložila je, vukući me u kupaonicu.

Pod mlazom vode namazivao sam joj cijelo tijelo. Moji prsti kliznuli su joj među bedra, pronašli vlažnu pičku. Lagano me drkala, gledajući u oči.

- Tako si tvrd... za mene – šapnula je.
- Samo za tebe, Anka. Prvi put osjetio sam takvu blizinu s kolegicama s posla.

Obrišali smo se neuredno, pali smo na krevet goli. Milovali smo se satima – oralno, manuelno. Ližio sam joj klitoris dok nije drhtala u orgazmu.

- Bože, Marko, ti si majstor! – viknula je.

Ona mi je duboko sisala, gutajući cijelu duljinu. Ključna noć napetosti trajala je. Još se nismo jebali, gradeći napetost. Razgovarali smo između milovanja.

- Uvijek sam fantazirala o tebi u uredu – priznala je.
- Ja o tebi ispod stola – nasmijao sam se.

U 4:00 zaspali smo isprepleteni, ali san je bio kratak.

Probudio sam se u zoru s Ankom koja mi je omotala nogu oko svoje. Sunce ulazilo je kroz balkon, osvjetljavajući njezino golo tijelo. Stvarno sam bio spreman za finale – kurac pulsirao je bolno.

- Dobro jutro, heroju – zamijukala je, ližući mi prsa.
- Dobro jutro, božice – odgovorio sam, gurajući prste u njezinu pičku. Bila je mokra kao nikad.

Jebali smo se polako na početku. Ušao sam u nju sprijeda, osjećajući tijesnoću. Glasno je jecala:
- Konačno... uzmi me jako!

Jebali smo se ritmički, ubrzavajući. Njezini nokti zabijali su se u moja leđa.

- Da, Marko! Dublje! – vikala je.

Promijenili smo položaje – ona na vrhu, jašući me divlje. Njezine grudi poskakutale su, znoj curio joj niz trbuh. Ključni trenutak orgazma se približavao.

- Svračim... aaa! – viknula je, drhteći.

To je bilo dovoljno. Napunio sam je vrućom spermo, reveći od naslade.

Ležali smo dahćući. Ali to nije kraj – nakon pauze otišli smo na anal. Premazao sam joj dupu lubrikantom iz kutije.

- Nježno na početku – zamolila je.
- Obećavam – uvjerio sam.

Ušao sam polako, ona je jecala od užitka. Jebao sam je u dupu, plješćući po guzicama. Još jedan orgazm potresao ju je.

- Ti si moj ideal – šapnula je.

Završili smo u 8:00 ujutro, iscrpljeni. Doručak u krevetu, grljenje.

- Ovo nije kraj, zar ne? – pitala je.
- Nikad – obećao sam. Prvi put osjetio sam da je ovo više od avanture.

Vraćajući se na posao u ponedjeljak, znali smo da naš ured nikad neće biti isti.