Pokvaren auto na pustoši: strastveni susret sa usamljenom stanarkom

Bila sam na putu kroz te proklete napuštene ravnice, kada je moje staro auto počelo kašljati kao astmatičar. Motor je ugasio sa dramatičnim uzdahom, a ja sam se našla usred ničega. Sunce je zalazilo, a ja, dvadesetpetogodišnja Anna, sa koferom punim odjeće za vikend putovanje, stajala sam bespomoćno pored puta. U daljini se nazirala jedina kuća – stara, ali njegovana koliba sa toplim svjetlom u prozorima. Bila sam stvarno preplašena, ali nisam imala izbora. Prišla sam vratima i pokucala.

Vrata su se polako otvorila, a predamnom je stajala ona – Elena, kako sam kasnije saznala, žena preko tridesete, možda četrdeset na grbi, sa burom tamne kose koja je padala na ramena i očima koje su činile da gutaju svjetlo. Nosila je labavu, bijelu majicu koja je isticala njene pune grudi, i hlače koje su se priviljevale za kukove. Bila je zrela, samopouzdana, a njen osmijeh je imao nešto hipnotičko.

– Čime mogu služiti, draga? – upitala je mekim, toplim glasom, gledajući me sa blagim čuđenjem.

– Pokvario mi se auto... Nemam signala, nikoga u okolini. Da li bih mogla koristiti telefon? Ili... možda vi nešto savjetujete? – promrmljala sam, osjećajući kako se rumeničim pod njenim pogledom.

Zasmejala se tiho, gestom pozivajući me unutra.

– Naravno, uđi. Živim ovdje sama godinama, poznajem ove puteve kao džep. Telefon? Ha, signal je ovdje slab, ali imam generator i stalni kontakt sa mehaničarom. Popij čaj, prije nego nešto smislimo?

Ušla sam unutra. Kuća je mirisala na drvo, bilje i nešto slatko, kao vanilu. Dnevna soba je bila ugodna: kamin je pucketao, na zidovima su visile slike pejzaža, a na stoliću je stajala boca vina. Elena se kretala graciozno, preljevajući mi čaj. Stvarno sam prvi put osjetila takvo trnjenje na koži, kada su njeni prsti okrznuli moje, pružajući šolju. Ispričala sam joj o sebi – o poslu u gradu, o tome kako bježim od gužve. Ona je slušala, kimajući glavom.

– Ja ovdje živim od razvoda. Usamljenost ima svoje šarmove, ali ponekad... čezne se za društvom. Naročito takvim mladim i punim života kao ti.

Spustila sam pogled, osjećajući vrućinu na obrazima. Mehaničar dolazi sutra ujutro, rekla je. Ostani na noć. Gostińska soba je spremna. Nisam mogla odbiti. Poslije večere – jednostavne, ali ukusne salate i vina – sjedile smo kraj kamina. Razgovor je tekao glatko: o snovima, o slobodi, o tome kako žene ponekad bolje razumiju jedna drugu. Njena ruka je legla na moje koljeno, naizgled slučajno.

– Spenta si od tog stresa. Možda masaža? – predložila je, a njen glas je postao niži, intimniji.

– Ja... ne znam... – promrmljala sam, ali kimnula glavom. Stvarno sam bila znatiželjna šta će iz toga proizaći. Položila me na kauč, njene ruke su počele raditi na mojim ramenima. Bile su jake, ali nježne. Osjetila sam kako napetost otpliva, a na njeno mjesto ulazi nešto drugo – toplina koja se širila po tijelu. Njen dah je milovao moju vratu, a ja sam zatvorila oči, predajući se tom dodiru.

Ležala sam na tom kauču, a Elenine ruke su klizile po mojim leđima, opuštajući svaki mišić. Njen dodir je bio elektrizujući – prsti su se zabadali duboko, ali sa takvom preciznošću da sam se osjećala kao u transu. Stvarno sam prvi put dopustila sebi nešto takvo sa drugom ženom. Bila sam biseksualna, ali nikad nisam u potpunosti istraživala to. Elena je pričala tiho, njen glas je vibrirao blizu uva.

– Opušteno, Anja. Osjećaš li to? Tvoje tijelo pamti šta želi.

– Da... ovo je nevjerojatno – prošaptala sam, kada su njene ruke sišle niže, na kukove. Skinula mi je majicu, naizgled za bolji pristup, a ja nisam protestovala. Njena koža je bila topla, mirisala je na lavandu. Okrenula sam se na leđa, a ona me pogledala tim dubokim očima.

– Prekrasna si. Tvrda ljuska grada pukne, zar ne?

Kimnula sam glavom, povlačeći je za majicu. Skinula ju je polako, otkrivajući pune grudi u čipkastom grudnjaku. Nagnula se, njene usne su okrznule moje. Poljubac je bio nježan na početku, ali brzo je postao gladan. Jezici su se ispreplitali, ruke lutale. Stvarno sam bila mokra, osjećala sam to kroz hlače.

– Želim te dodirnuti – promrmljala je, otkopčavajući moje traperice.

– Uradi to... molim te – zastenjala sam.

Njeni prsti su se ušuljali pod rublje, milujući klitoris. Orgazam je dolazio talasima – prvo nježno, zatim snažno. Iznijela sam se, grickajući usnu. Zatim sam ja skinula nju, ljubeći vrat, grudi. Zabila je slano-slatko. Položila sam je pored sebe, moja usta su otišla niže. Lizala sam je polako, uvlačeći prste. Vrištala je tiho:

– Dublje, draga! Da!

Sati su prolazili u uzajamnom istraživanju. Koristile smo ulje za masažu, klizeći po tijelima. Njezina pička je bila glatka, vlažna. Lizala sam, sisala, dok je drhtala u ekstazi. Zatim ona na meni – njen jezik je bio majstorski, prsti su vibrirali u meni. Prvi put sam osjetila dvostruki orgazam, vrišteći njeno ime. Zaspale smo isprepletene, gole kraj kamina.

Ujutro sam se probudila sa njenom glavom na grudima. Mehaničar je došao, ali ja nisam htjela odmah otići. Elena se nasmiješila:

– Vraćaš se? Ovo nije kraj.

– Obećavam – prošaptala sam, ljubeći je na rastanku.

Mehaničar je brzo popravio auto – bila je glupa baterija. Stajala sam na pragu Elenine kuće, sa koferom u ruci, ali srce mi je tuklo kao ludo. Noć je bila nezaboravna: poslije masaže smo otišle u spavaću sobu. Njen krevet je bio ogroman, sa svilenim rubljem. Voljele smo se polako, istražujući svaki kutak. Koristile smo njenu igračku – vibrator koji nas je naterao da drhtimo. Stvarno sam prvi put bila tako otvorena, tako slobodna.

Elena je ležala ispod mene, njene noge omotane oko mojih kukova. Uvlačeći vibrator duboko, gledala sam kako se previja u užitku.

– Ti si boginja... ne prestaj! – stenjala je.

Zatim ona na meni: lizala je moje bradavice, lagano grickajući, prsti u mojoj riti i pički istovremeno. Eksplodirala sam, mokra kao nikad. Razgovarale smo između orgazama – o njenoj usamljenosti, o mojim sumnjama prema muškarcima. "Žene znaju bolje", smijala se.

Ujutro, za doručkom, dodirivala me je ispod stola.

– Ovo nije kraj, Anja. Imam broj. Dođi kad god želiš. Ovdje je tvoj azil.

– Doći ću. Stvarno sam osjetila nešto duboko – rekla sam, ljubeći je strastveno.

Otišla sam, gledajući u retrovizor njenu siluetu. Put se činio svjetliji. Vratila sam se u grad promijenjena – svjesna svojih želja. Zovem je svake večeri, planirajući sljedeći susret. Taj kvar je bio najbolje što mi se moglo dogoditi.