Kvar automobila na pustoši: strastveni susret s usamljenom stanarkom

Bila sam na putu kroz te proklete napuštene ravnice, kad je moje staro auto počelo kašljati kao astmatičar. Motor je ugasio s dramatičnim uzdahom, a ja sam se našla usred ničega. Sunce je zalazilo, a ja, dvadesetpetogodišnja Ana, s koferom punim odjeće za vikend putovanje, stajala sam bespomoćno kraj ceste. U daljini se nazirala jedina kuća – stara, ali njegovana koliba s toplim svjetlom u prozorima. Bila sam stvarno preplašena, ali nisam imala izbora. Prišla sam vratima i pokucala.

Vrata su se polako otvorila, a predamnom je stajala ona – Elena, kako sam kasnije saznala, žena nakon tridesete, možda četrdeset na vratima, s vihorom tamne kose što joj pada na ramena i očima koje su činilo da gutaju svjetlo. Nosila je labavu bijelu majicu koja je naglašavala njene pune grudi i hlače koje su stezale bokove. Bila je zrela, samouvjerena, a njezin osmijeh imao je nešto hipnotičko.

– Čime mogu pomoći, draga? – upitala je mekim, toplim glasom, gledajući me s blagim čuđenjem.

– Pokvarilo mi se auto... Nemam signala, nikog u blizini. Bi lih mogla koristiti telefon? Ili... možda vi nešto savjetujete? – promrmljala sam, osjećajući kako se rumeni pod njezinim pogledom.

Tiho se nasmijala, gestom me pozivajući unutra.

– Naravno, uđi. Živim ovdje sama godinama, poznajem ove puteve kao svoj džep. Telefon? Ha, signal je ovdje slab, ali imam generator i stalni kontakt s mehaničarom. Hoćeš čaj prije nego nešto smislimo?

Ušla sam unutra. Kuća je mirisala drvetom, začinskim biljem i nečim slatkim, poput vanilije. Dnevni boravak je bio ugodan: kamin je pucketao, na zidovima su visjele slike pejzaža, a na stoliću je stajala boca vina. Elena se kretala s gracioznošću, slijevajući mi čaj. Stvarno sam prvi put osjetila takvo trncenje na koži kad su joj prsti dotaknuli moje, pružajući šalicu. Ispričala sam joj o sebi – o poslu u gradu, o tome kako bježim od gužve. Ona je slušala, kimajući glavom.

– Ja ovdje živim od razvoda. Usamljenost ima svoje šarmove, ali ponekad... čezne se za društvom. Ponekad onakvim mladim i punim života kao ti.

Spustila sam pogled, osjećajući vrelinu na obrazima. Mehaničar dolazi sutra ujutro, rekla je. Ostanite na noć. Gostinjska soba je spremna. Nisam mogla odbiti. Nakon večere – jednostavne, ali ukusne salate i vina – sjedile smo kraj kamina. Razgovor je tekao glatko: o snovima, o slobodi, o tome kako žene ponekad bolje razumiju jedna drugu. Njezina ruka spustila se na moje koljeno, naizgled slučajno.

– Napeta si nakon tog stresa. Možda masaža? – predložila je, a njezin glas postao je niži, intimniji.

– Ja... ne znam... – promrmljala sam, ali kimnula glavom. Stvarno sam bila znatiželjna što će iz toga proizaći. Položila me na kauč, njene ruke počele raditi na mojim ramenima. Bile su jake, ali nježne. Osjetila sam kako napetost otplutava, a na njeno mjesto dolazi nešto drugo – toplina koja se širila tijelom. Njezin dah milovao mi je vrat, a ja sam zatvorila oči, predajući se tom dodiru.

Ležala sam na tom kauču, a Elenine ruke klizile su po mojim leđima, opuštajući svaki mišić. Njezin dodir bio je elektrizirajući – prsti su se zabadali duboko, ali s takvom preciznošću da sam se osjećala u transu. Stvarno sam prvi put dopustila sebi nešto takvo s drugom ženom. Bila sam biseksualna, ali nikad nisam u potpunosti istraživala to. Elena je tiho pričala, njezin glas vibrirao blizu uha.

– Opuštena, Anu. Osjećaš to? Tvoje tijelo pamti što želi.

– Da... to je nevjerojatno – prošaptala sam kad su joj ruke sišle niže, na bokove. Skinula mi je majicu, naizgled za bolji pristup, a ja nisam protestirala. Njezina koža bila je topla, mirisala je lavandom. Okrenula sam se na leđa, a ona me pogledala tim dubokim očima.

– Prekrasna si. Tvrda ljuska grada puca, zar ne?

Kimnula sam glavom, povlačeći je za majicu. Polako ju je skinula, otkrivajući pune grudi u čipkastom grudnjaku. Nagnula se, njene usne dotaknule moje. Poljubac je bio nježan na početku, ali brzo je postao gladan. Jezici su se ispreplitali, ruke lutale. Stvarno sam bila mokra, osjećala sam to kroz hlače.

– Želim te dodirnuti – promrmljala je, otkopčavajući moje traperice.

– Učini to... molim te – zastenjala sam.

Njeni prsti ukliznuli su pod rublje, milujući klitoris. Orgazam dolazio je valovima – prvo nježno, zatim jako. Izvila sam se, grickajući usnu. Zatim sam je ja svukla, ljubeći vrat, grudi. Zauzimala je slano-slatko. Položila sam je pokraj sebe, moja usta krenula su dolje. Lizala sam je polako, uvlačeći prste. Vrištala je tiho:

– Dublje, draga! Da!

Sati su prolazili u međusobnom otkrivanju. Koristile smo ulje za masažu, klizeći po tijelima. Njezina pička bila je glatka, vlažna. Lizala sam, sisala, dok je drhtala u ekstazi. Zatim ona na meni – njezin jezik bio je majstorski, prsti vibrirali u meni. Prvi put sam osjetila dvostruki orgazam, vrišteći njeno ime. Zasplele smo se i zaspale, gole kraj kamina.

Ujutro sam se probudila s njezinom glavom na grudima. Mehaničar je došao, ali ja nisam htjela odmah otići. Elena se nasmiješila:

– Vraćaš se? Ovo nije kraj.

– Obećavam – prošaptala sam, ljubeći je na rastanku.

Mehaničar je brzo popravio auto – bila je glupa baterija. Stajala sam na pragu Elenine kuće, s koferom u ruci, ali srce mi je tuklo ludo. Noć je bila nezaboravna: nakon masaže preselile smo se u spavaću sobu. Njezin krevet bio je ogroman, s svilenim rubljem. Voljele smo se polako, istražujući svaki kutak. Koristile smo njenu igračku – vibrator koji nas je naterao da drhtimo. Stvarno sam prvi put bila tako otvorena, tako slobodna.

Elena je ležala ispod mene, njene noge omotane oko mojih bokova. Uvlačeći vibrator duboko, gledala sam kako se previja u nasladi.

– Boginja si... ne prestaj! – jecala je.

Zatim ona na meni: lizala je moje bradavice, lagano grickajući, prsti u mojoj guzi i pički istovremeno. Eksplodirala sam, mokra kao nikad. Razgovarale smo između orgazama – o njezinoj usamljenosti, o mojim sumnjama prema muškarcima. "Žene znaju bolje", smijala se.

Ujutro, za doručkom, dodirivala me ispod stola.

– Ovo nije kraj, Anu. Imam broj. Dođi kad god hoćeš. Ovdje je tvoj azil.

– Doći ću. Stvarno sam osjetila nešto duboko – rekla sam, ljubeći je strastveno.

Otišla sam, gledajući u retrovizor njenu siluetu. Put se činio svjetlijim. Vratila sam se u grad promijenjena – svjesna svojih želja. Zovem je svake večeri, planirajući sljedeći susret. Taj kvar bio je najbolje što mi se moglo dogoditi.